Posjetio nas je Nanbudo klub „Marija Bistrica“.
Prvo smo ostali zapanjeni njihovim odorama ili kako oni to zovu „kimonom“. Izgledali su baš kao pravi znalci borilačkih vještina. Nakon toga izašli smo na naše dvorište gdje su nam oni pokazali pravilno disanje i zagrijavanje. Kao pravi mali polaznici ove japanske vještine precizno smo ponavljali njihove radnje. Nakon toga pokazali su nam nekoliko bacanja, napada i obrana. Naši mali nanbudaši ostali su začuđeni kada su vidjeli kako djevojka baca dečka, i to nagradili velikim pljeskom.
Nakon toga razgovarali smo o tri važne riječi u nanbudu; snaga, hrabrost i samopouzdanje. Trener ovog nanbudo kluba ispričao nam je zašto je to važno u ovom sportu, ali i u životu.
Onda smo i mi došli na red. Prvo smo se dobro zagrijali, a nakon toga odradili trening (trčanje, trčanje po gredi, kolut naprijed i nazad, vođenje lopte oko čunjeva).
A onda, nama najdraži dio kada su nam nanbudaši pokazali bacanja, a mi njima naše udarce. Svi smo zajedno sjeli u krug, ispitali trenera sve što smo htjeli i naučili njihov pozdrav na kraju treninga.
Uživali smo u pogledu na jedan novi, dosad nepoznat sport!
Piše: odgojiteljica Ana Tuković
